Proslava Velike Gospe u Prenju
Katolička Crkva slavi u liturgijskoj godini 24 spomendana, blagdana i svetkovine posvećene Blaženoj Djevici Mariji.
Različiti su to naslovi, počevši od siječnja do prosinca.
Među tima četiri su svetkovine: Marija Bogorodica na Novu godinu, Blagovijest 25. ožujka, Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa 15. kolovoza i Bezgrješno Začeće 8. prosinca. A od ovih je samo Velika Gospa zapovijedana ili obvezna svetkovina.
U Hercegovini je 20 župa posvećeno jednomu od naslova Gospinih. Velikoj Gospi sedam: Dračevo, Goranci, Gradac kod Neuma, Prisoje, Seonica, Široki Brijeg i Trebinja. A u Trebinjskoj biskupiji od 15 župa šest je Gospinih. U Prenju je zaštitnik župe Arkanđeo Mihovil, a Velika je Gospa druga zaštitnica. Don Mile Vidić, župnik u Prenju od 2017., prošle je godine od Miholjdana organizirao obilježavanje 160. godine od početka gradnje i 150. godine od blagoslova prenjske župne crkve koja se navršava ove godine. Stoga je zaželio da tu Godinu lani otvori i na Veliku Gospu svečano ove godine slavlje predvodi biskup Ratko iz Mostara. Na proslavi sudjelovali su župnici don Rajko iz Stoca, don Pero iz Rotimlje i Stjepan Krsta, don Gordan iz Domanovića, don Josip iz Bijeloga Polja, don Stipe iz Aladinića i don Pero, biskupov tajnik iz Mostara. Naroda je bilo iz svih ovih spomenutih župa. Pjevao je župni zbor.
U propovijedi biskup je u početku spomenuo četiri vjerske istine o Blaženoj Gospi kako molimo u zbornoj molitvi: Svemogući vjekovječni Bože! Ti si Bezgrješnu Djevicu, Majku svoga Sina, uznio u nebesku slavu… I kratko protumačio dogme Marijina Začeća, Djevičanstva, Bogomaterinstva i Uznesenja te nastavio o Isusovu oslovljavanju Marije kao „Žene“, biblijske Žene.
Sv. Ivan evanđelist spominje Isusovu majku u dvije zgode, imenujući je pet-šest puta naslovom „Isusova majka“ ili „njegova majka“. Nikada joj ne spominje vlastita imena (kao što to čine drugi evanđelisti). U prvoj zgodi u Kani Galilejskoj spominje je čak četiri puta: 2,1.3.4.12. Ali Isus je nikada ne naziva majkom. Oslovljava je dva puta, na početku i na kraju svoga javnog djelovanja, oba puta s naslovom „Ženo“.
Svadba u Kani. Kada je u određenu trenutku ponestalo vina, samo se Gospa obratila na pravu adresu. Otišla je i iznijela problem Isusu. Nije ni sama znala kako i što. Ali neka Isus zna tu muku. Ona mu javlja samo krutu činjenicu: „Nemaju vina.“ Ne moli, ne traži, ne sugerira rješenje. Ali kao da u duši očekuje da će Isus nekako doskočiti problemu. Naravnim putom.
A Isus će na to svojoj majci nešto što podobro naše uši para: „Što je meni i tebi, Ženo, do toga?“ Kao da je htio reći: Razborit čovjek prije nego pođe graditi kuću, sjedne i izračuna od početka do svršetka. Napravi projekt i predračun. Razborit čovjek kada pođe u vojsku, u rat, sjedne i izračuna koliko ima vojske on, koliko njegov neprijatelj. Razborit čovjek kada se ženi, sjedne i izračuna što treba poduzeti, koga sve pozvati, što nabaviti i stotinu drugih stvari predvidjeti. Ili se radi sve glavom bez obzira? Hoćemo li mu mi sada u ovom trenutku rješavati problem koji se inače rješava godinama? Kako protumačiti taj naslov: "Ženo, što je meni i tebi do toga?" Ponajprije sam izraz "Ženo" ne umanjuje nimalo Isusove ljubavi prema njegovoj majci. Oslovljavajući je pojmom Ženo, Isus želi dati do znanja onima koji će to razumjeti da je to ona Obećana Žena, nagoviještena na prvim stranicama Biblije, od koje će poteći spasenje i Spasitelj, koja će satrti glavu sotoni, odnosno satrt će je njezin Porod. Isus ovdje izdiže svoju majku iznad rodbinskoga odnosa na razinu svoga Djela otkupljenja i spasenja. U početku svoga javnog djelovanja, koje će potrajati dvije-tri godine, Gospodin očituje ulogu svoje majke u njegovu otkupljenju čovječanstva. Diskretnu vanjsku ulogu.
Nakon te Isusove opore rečenice Marija reče slugama: Što vam god rekne, učinite (Iv 2,5), Za nju to očito nije bilo oporo. Mi ne znamo kakvim je tonom Isus odgovorio, kako je u tome trenutku pogledao svoju majku. Ne znamo uopće poslovična značenja te rečenice. Marija je pročitala u glasu, u očima, u riječima svoga Sina da on može i hoće nešto poduzeti, unatoč tomu što je rekao da još nije došao njegov čas. Vjerojatno nije bila ni pomišljala da bi to moglo biti neko izvanredno čudo, jer je to uopće prvo čudo koje je Isus ikada učinio, ali vjerovala je da će se On na neki način snaći. Marija je imala pouzdanja u Isusa, a Isus se nikada nije iznevjerio svojoj majci. I doista učinio je čudo. Spasio je mladence iz nevolje.
Raspeće na Kalvariji. Isti sv. Ivan, nazočnik na Kalvariji uz Gospu, čuje Isusove rečenice: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" (Iv 19,26).
Ova nam činjenica kazuje da Isus daje svomu ljubljenom učeniku Ivanu ono što je imao najvrjednije na ovome svijetu: svoju majku. Isus je volio svoju majku kao što svaki normalan čovjek voli svoje roditelje. Ali ona mu se mnogo više sviđala po tome što je bila savršena vršiteljica Božje volje, što je Božju riječ opsluživala, što je u svemu posve služila Božjemu planu, rođena od Boga i živjela od onoga što izlazi iz usta Božjih.
Zato je Bezgrješna Djevica, Bogorodica, savršeno biće u svakom pogledu, završivši ovozeman tijek, bez obzira je li umrla ili samo usnula, po posebnoj Božjoj povlastici, bila dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, to je formulacija dogme. Zato je njezina uloga najmoćnija i svaka molba njoj upućena završi na Isusovu stolu.
Liturgijska svečanost u Prenju pred župnom crkvom potrajala je oko sat i pol vremena u divnoj hladovini pod tihim lahorom. I vanjski vremenski ugođaj kao da je dočaravao ono što su vjernici u svojim dušama osjećali na ovoj veličanstvenoj svetkovini na slavu Božju, u čast Blažene Djevice Marije, i na svoju duhovnu korist.
