Povijest Župe Prenj

Župe Prenj i Aladinići, koje su stoljećima – od 1704. godine – funkcionirale kao jedna, Prenj-Dubrave, od 1977. djeluju odvojeno; a od 2000. godine ipak zajednički, 

ustrajno i svakogodišnje slave sv. krizmu, i to naizmjence, jedne godine u crkvi Svih Svetih na Aladinićima, a druge godine u crkvi sv. Mihovila u Prenju. Ove 2016. godine, u nedjelju, 12. lipnja, župa domaćica bila je Prenj. Krizmanika iz Prenja bilo je sedmero, a iz Aladinića četrdeset i sedmero. Don Anđelko Planinić, župnik u Prenju, pozdravlja biskupa Ratka i kaže kako se narod odavno pita: kada će više jednom biskup doći na krizmu u Prenj? Posljednji je put bio 2009. godine.

Doista, prošlih je godina biskup slao svoje suradnike, generalne vikare, don Tomu Vukšića i don Željka Majića. A ove je godine poslao istoga don Željka da u objema župama obavi službenu vizitaciju, u Aladinićima 2. lipnja, a u Prenju 11. lipnja, a on je potvrdio sakramentno krizmanike te pečatom i potpisom vikarovu vizitaciju i u Prenju i na Aladinićima, gdje župnikuje don Marko Šutalo. Župnik je don Anđelko u pozdravnoj riječi spomenuo i otužan podatak da se u ovoj školskoj godini nije upisao nijedan učenik u prvi razred osnovne škole.

   U koncelebraciji su bili, osim dvojice župnika, don Đele i don Marka, i aladinski kapelan don Ante, stolački župnik i dekan don Rajko, don Milenko iz Sarajeva, don Marin iz Mostara. 

   Prije župnika dvoje je krizmanika pozdravilo biskupa pod provizornim nadoltarištem na crkvenom dvorištu. Bilo je upitno hoće li sv. Misa i krizma biti vani, jer su oblaci i metereolozi prijetili kišom. Odluka je pala da bude vani, i da se sve u miru i redu prenese u crkvu ako dođe do gusta. Biskup je ohrabrio zajednicu ističući da savršeno i vjernički prihvaćamo kako Bog odredi: sunce, kišu ili ovako: ni sunce ni kišu, kako je najugodnije. I tako je potrajalo do svršetka sv. Mise. Bogu hvala. Mali ali hrabri zbor pratio je sa strane oltara cijelu Misu pjesmom i svirkom.

   Biskup je u propovijedi govorio o Božjem milosrđu. O glasovitoj javnoj grješnici u nekom palestinskom gradu, i javnoj pokajnici, kojoj u Evanđelju nije ime zapisano (Lk 7,36-50). Zgodu opisuje samo sv. Luka. Isusa je susrela za ručkom u kući Šimuna farizeja u istome gradu. Bez obzira na sve ljudske norme ponašanja, ona se usmjelila, raspitala za Isusa, ušla u kuću, svojim gestama i suzama pokazala koliko Isusa voli te od njega oproštenje zamolila za svoje grijehe. Što Isusa molila, to i domolila. Nije progovorila nijedne riječi, nije mogla zbog potoka suza. Isus je tom prigodom dao nekoliko pouka Šimunu farizeju, koji je ostao na sve farizejski posve gluh.

   Priča Isus prispodobu o nekom vjerovniku, koji je posudio novca dvojici dužnika: jednomu 500 denara, a drugomu deset puta manje: samo 50. Denar je dnevnica. Kada je došlo vrijeme povratka glavnice, nijedan od tih dužnika nije imao odakle vratiti. Na to se vjerovnik velikodušnim pokaza i obojici oprosti dugove. Isusovo pitanje Šimunu: Koji će od ove dvojice amnestiranih dužnika više voljeti ili poštovati vjerovnika? Koji će mu biti zahvalniji? I Šimun počinje zamuckivati: “Predmnijevam…” Kao da tu treba išta predmnijevati. Jasno ko podnevno sunce. Ipak odgovara: Onaj kojemu je više oprostio. Isus mu kaže da je dobro odgovorio. Posve pohvalno. Radostan Šimun. A onda mu Isus pokazuje kako ga je dočekao on, domaćin, a kako ova nepoznata žena. Zaključak: Možda je žena dužnica od 500 denara, ali ona traži oproštenje, a Šimun je dužnik od 50 denara, ali on ne traži oproštenja. Njegov grijeh ostaje. Isus je izričito podijelio oproštenje ženi jer “mnogo ljubljaše”. A farizej je bez ikakva znaka ljubavi, a ipak dužnik, ali mu se dug ne prašta, jer ne moli oproštenje.

   Krizmanici su pokazali u kratkim upitima i odgovorima da su pozorno pratili evanđeoski događaj i prispodobu i da su razumjeli da nema milosrđa bez raskajanosti. A kada ima raskajanosti, pa koliko god bilo grijeha, Bog izlijeva svoje milosrđe.

   Župnik je počastio sve pristigle svećenike: don Vinka i đakona Iliju iz Dračeva, don Tomislava iz Čeljeva, don Ivana iz Čapljine, don Damjana iz Rotimlje…      

   Župnik je iz Prenja početkom ove godine dostavio na Ordinarijat statistike župe za prošlu godinu: vjernika 487; vjenčanja 1; prvopričesnika 5; krizmanika 6; sprovoda 6; krštenja 7.

   A župnik je iz Aladinićima napisao za svoju župu: vjernika 2.980; vjenčanja 17; sprovoda 31; krštenja 40; prvopričesnika 45; krizmanika 50.

   Obojica župnika kažu da se sve više mladih, osobito mladih obitelji, otiskuje iz župa u zapadne zemlje koje obećavaju više rada i zarade.